Refine
Language
- Serbocroatic (2) (remove)
Document Type
- Articles (2)
Has Fulltext
- yes (2)
Year of publication
- 2019 (2) (remove)
Plemstvo duha u filozofiji Ericha Fromma [The Nobility of Spirit in the Philosophy of Erich Fromm]
(2019)
U intelektualnome diskursu 20. stoljeća umnost kao univerzalnu kategoriju umnogome je zamijenila njezina instrumentalna inačica. U spomenutome stoljeću prevladava distopijska misao koja u život suvremenoga čovjeka unosi nihilizam i apsurd. Univerzalne životne vrijednosti kao vezivno tkivo civilizacije, ideal koji je bio trajno prisutan u povijesti ljudskoga roda, u suvremenome dobu više nisu na istaknutome mjestu. Unatoč tim nepovoljnim okolnostima svojim stvaralaštvom pojedini filozofi odgovorit će na moderne izazove i pokazati postojanje vrijednosti bez kojih civilizacija ne može opstati. Značajnik koji je afirmativno promišljao o životu i tragao za alternativom postojećemu stanju bio je i Erich Fromm. U radu se njegov esencijalizam povezuje s naširoko poznatim i primjenjivanim pojmom >plemstvo duha<. Također se opisuje Frommova kritika kapitalizma i socijalizma kao neodgovarajućih društvenih sustava. Modernoj stvarnosti koja se drži svijetom bez alternative u radu se suprotstavlja Frommova vizija ideala ljudske prirode, odnosno tip karaktera kojemu će biti cilj rast i razvoj svih čovjekovih mogućnosti. Među najvrjednije ljudske mogućnosti ubrajaju se produktivno mišljenje i produktivna ljubav. Najviši oblik produktivnosti pripisuje se revolucionarnomu karakteru, odnosno životnoj orijentaciji koja se identificira s čovječanstvom, rabi univerzalna mjerila te gaji sklonost i ljubav za život. Na kraju se zaključuje kako se bez duhovne plemenitosti ne može održati ni vizija zreloga života.
U radu pokušavam primijeniti Frommov pojam spontanosti na Foucaultovu teoriju sustava represije. Ovom analogijom pokušava se iznova sagledati Foucaultov problem slobode, pomoću pojma koji Foucault uglavnom zanemaruje. Osnovna je teškoća takvog pristupa u različitim polazištima dvojice autora pri analizi uzroka ljudske podčinjenosti kroz povijest. Unatoč tome, članak će pokazati da je moguće pronaći točku konvergencije između Fromma i Foucaulta: oba autora opisuju svojevrsni bijeg pojedinca prema institucijama moći. Bilo da su te institucije formaliziranije ili rudimentarnije, raspršene ili centralizirane, zajednička im je osnova represija utemeljena na izbjegavanju bilo kakve spontanosti.