Refine
Language
- Serbocroatic (36) (remove)
Document Type
- Articles (24)
- Interviews (5)
- Reviews (3)
- Dissertations (2)
- Books (1)
- Forewords (1)
Has Fulltext
- yes (36) (remove)
Razumijevanje otuđenog čovjeka koji u povijesnom razvoju stječe sve više slobode, ali se u suvremenom društvu sve više osjeća izolirano od prirode i drugih ljudi, povezuje se u djelima Gaje Petrovića, istaknutog praksisovca, s univerzalnim humanističkim opredjeljenjima i dinamičkom psihologijom. Kada svoju pozornost usmjerava na Ericha Fromma i njegovog čovjeka za sebe, traži odgovore na pitanja što je u Frommovu shvaćanju posebno zanimljivo za tadašnju i buduću filozofiju. Zanima ga Frommovo istraživanje korijena bijega od slobode u čovjekovoj prirodi i suvremenom društvu, ali i mogućnosti oslobađanja čovjeka od tereta kojeg je postavio sam sebi. Pojmovi ljudska priroda i alijenacija Gaji Petroviću služe za produbljenje i proširenje filozofskih promišljanja o čovjeku, kako bi ponudio rješenje osnovnih problema egzistencije i društvenih odnosa. Jedna od zajedničkih točki susreta Gaje Petrovića i Ericha Fromma jest i raskorak između čovjekove biti i stvarne, praktične egzistencije. U središtu njihove filozofije je čovjek, njegova priroda i proturječnosti s kojima se suočava kao stvaralačko biće prakse. Zajedničko im je i pitanje treba li i kako ponovno koristiti dosege praktičnog uma i/ili nastaviti tamo gdje se je stalo u filozofskom konceptu otuđenog čovjeka? Hoće li razmatranje alijenacije i dezalijenacije konačno obnoviti misao o Čovjeku koji, nažalost, nije to što jest, a treba biti ono što bi mogao biti?
Hronologija zivota i stvaralastva Eriha Froma (Chronological Table – Erich Fromm's Life and Work),
(1985)
Plemstvo duha u filozofiji Ericha Fromma [The Nobility of Spirit in the Philosophy of Erich Fromm]
(2019)
U intelektualnome diskursu 20. stoljeća umnost kao univerzalnu kategoriju umnogome je zamijenila njezina instrumentalna inačica. U spomenutome stoljeću prevladava distopijska misao koja u život suvremenoga čovjeka unosi nihilizam i apsurd. Univerzalne životne vrijednosti kao vezivno tkivo civilizacije, ideal koji je bio trajno prisutan u povijesti ljudskoga roda, u suvremenome dobu više nisu na istaknutome mjestu. Unatoč tim nepovoljnim okolnostima svojim stvaralaštvom pojedini filozofi odgovorit će na moderne izazove i pokazati postojanje vrijednosti bez kojih civilizacija ne može opstati. Značajnik koji je afirmativno promišljao o životu i tragao za alternativom postojećemu stanju bio je i Erich Fromm. U radu se njegov esencijalizam povezuje s naširoko poznatim i primjenjivanim pojmom >plemstvo duha<. Također se opisuje Frommova kritika kapitalizma i socijalizma kao neodgovarajućih društvenih sustava. Modernoj stvarnosti koja se drži svijetom bez alternative u radu se suprotstavlja Frommova vizija ideala ljudske prirode, odnosno tip karaktera kojemu će biti cilj rast i razvoj svih čovjekovih mogućnosti. Među najvrjednije ljudske mogućnosti ubrajaju se produktivno mišljenje i produktivna ljubav. Najviši oblik produktivnosti pripisuje se revolucionarnomu karakteru, odnosno životnoj orijentaciji koja se identificira s čovječanstvom, rabi univerzalna mjerila te gaji sklonost i ljubav za život. Na kraju se zaključuje kako se bez duhovne plemenitosti ne može održati ni vizija zreloga života.
Erich Fromm is 80 this year. He is a much read author not only in western societies, but also in many socialist countries. In Yugoslavia all his major books have been translated. The present article is an attempt to find some of the elements of his popularity. The first part of the study deals with some basic characteristics of modern man. First of all, he is manipulated in different ways. In a world that is dominated by production and its laws, man has lost the sense of his own value. Also, modern man is anxious for values and fears relativism. Under the influence of experimental sciences he has come to mistrust the capacity of reason to make objectively valid moral judgments. Finally, modern man has lost or has been forced to give up his religion. With the disappearance of religion he has lost a frame of reference and with it answers to the, basic questions of existence. Fromm meets these existential needs of modern man. The second part of the study is an analysis of Fromm's remedies. For the loss of the sense of man's own value, he offers a new humanistic anthropology. According to the new image, man is inherently good and capable of self-realization. Fromm has thus corrected the rather pessimistic anthropology of S. Freud. To the anxiety for values Fromm offers a new humanistic ethics. This ethics is anthropocentric in the sense that man is the supreme value. At the same time Fromm claims that man has a capacity to form objectively valid norms and has no need for any external authority to do this for him. And finally, as a remedy for the loss of religious orientation Fromm offers a new humanistic religion which is widely defined so as to be acceptable to everybody, everywhere. The author concludes that, on the one hand, Fromm merely restates old truths in new ways but, on the other hand, his merit is to speak to contemporary man in a way understandable to him.