A >Mouse-trap< for Indonesian Killers: Oppenheimer's >The Act of Killing< [>Mišolovka< za ubojice iz Indonezije: Oppenheimerov >čin ubijanja<] [application of Fromm's theories to art]
- This paper was inspired by the documentary >The Act of Killing<, directed by an American-born, British filmmaker Joshua Oppenheimer and released in 2012. Provoked and appalled by what is described as one of the worst mass murders in the 20th century, the movie director focuses not so much on the crime itself but the perpetrators of the crimes and the ensuing consequences. A part from the need to bring to open and discuss this part of Indonesian history, as well as the consequences of the communist and subsequent anti-communist political rules, this paper deals, on the one hand, with the question and the essence of human nature capable of such monstrosity and on the other, with the role that art must take in understanding and healing of the open wounds in any nation’s history as well as individual perpetrators of the crimes. For this purpose, the ideological framework of Erich Fromm as given in his study >Anatomy of Human Destructiveness< and also philosophical ideas of Hanna Arendt, specifically concerning the nature of evil itself were used as theoretical framework.
- Rad je inspirisan dokumentarnim filmom iz 2012. godine pod nazivom Čin ubijanja >The Act of Killing< koji je režirao britanski autor američkog porijekla Džošua Openhajmer (Joshua Oppenheimer). U filmu se Openhajmer ne bavi toliko obimom i kontekstom niza ubistava počinjenih u periodu 1965-1966. godine u Indoneziji za vrijeme Suhartove strahovlade, koliko samom prirodom ovih zločina i njihovih počinitelja, kao i posljedicama ovih ubistava. Prema tome, cilj ovog rada jeste otvaranje jednog kontroverznog poglavlja indonezijske istorije, ne da bi se prodiskutovalo o samim istorijskim događajima ili njihovoj hronologiji, pa čak ni posljedicama komunističke, odnosno antikomunističke političke vladavine, već da bismo postavili pitanje o suštini ljudske prirode koja je u stanju da počini zvjerstva poput ovih iz spomenutog perioda, a koji se smatraju jednim od najgorih masovnih ubistava u 20. vijeku. Isto tako, od posebnog je značaja podsjetiti na davnašnju ulogu umjetnosti kao >ogledala stvarnosti<, koje, kao takvo, ima snagu da izazove emocije i samospoznaju i kod najokorjelijih zločinaca kao što su ovi iz Openhajmerovog dokumentarnog filma – tek tada, jedna je od njegovih teza, moguće je otvoriti put pomirenju između krvnika i njegove žrtve i postepeno zacijeliti ranečitavog jednog naroda. U tu svrhu poslužićemo se ideološkim okvirom koji je Erih From ponudio u svojoj studiji >Anatomija ljudske destruktivnosti<, kao i filozofskim idejama Hane Arent, koje se uglavnom tiču njenog viđenja prirode samog zla.
Metadaten| Author: | Svetlana R. Ognjenovic |
|---|
| Parent Title (ser): | Радови Филозофског факултета (часопис за хуманистич ке и друштвене науке) – Papers of the Faculty of Philosophy (Journal for Humanities and Social Sciences), No. 21 (2020), pp. 65-79. [Online ISSN 2232-8343] [doi.org/10.7251/FIN1921065O] |
|---|
| Document Type: | Articles |
|---|
| Language: | English |
|---|
| Year of first Publication: | 2020 |
|---|
| Release Date: | 2024/04/04 |
|---|
| Format: | PDF-file to download |
|---|
| IdNo: | Ognjenovic_S_R_2020 |
|---|
| Writings about Erich Fromm (Secondary Literature): | Articles / Artikel |
|---|
| Erich Fromm's Library and Erich Fromm Archive: | Articles / Artikel |
|---|
| Licence (German): | free access / direkt zugänglich |
|---|