TY - GEN A1 - Zoričić, Franko T1 - Ljudska agresivnost kao posljedica evolucije ili socijalizacije, Master's thesis, Faculty of Humanities and Social Science, University of Zagreb, Zagreb, Croatia 2019, 32+11 pp., Croatian. [repozitorij.ffzg.unizg.hr/islandora/object/ffzg%3A803] N2 - Ovaj rad bavi se pitanjem ljudske agresivnosti kao posljedice evolucije i socijalizacije. Dvije teorije Jonathana Haidta - kako socijalizacija i kultura utječu na agresivnost i kako političko opredjeljenje utječe na agresivnost - će biti okosnica rada. U početnom dijelu rada iznose se definicije agresije prema nekoliko poznatih psihoanalitičara, filozofa i etologa. Te definicije nam daju uvid u to što je agresija zapravo, zašto se javlja i u kojim se točno situacijama javlja. Razumijevanje agresije i njeno definiranje iz različitih aspekata nam je važno iz razloga što se ljudsko ponašanje odnosno agresija može ispoljiti na više različitih načina. S time na umu, možemo shvatiti koji su to okidači naveli Mađarsku da u vrijeme migrantske krize zatvori granice i ispolji ponašanja o kojima smo slušali svakodnevno u domaćim i svjetskim medijima. Nadalje razdvajamo evolucijske i sociološke aspekte agresivnih ponašanja. Kako je čovjek prije svega biološko pa sociološko biće, moramo shvatiti koji su to okidači za agresivna ponašanja, zašto postoje i kako se mogu ispoljiti. Što je to u našim genima i kakve veze imaju naši preci s današnjim oblikom ljudske vrste? S druge strane predstavljamo sociološki aspekt agresije kojim pokušavamo objasniti zašto su neka agresivna ponašanja kulturološki i sociološki određena. Također, kako život u modernim zajednicama i shvaćanje nacionalnog identiteta može utjecati na masovno ponašanje jednog naroda. Na kraju dajemo opširan uvid u Europsku migrantsku krizu s fokusom na Mađarsku. Objašnjavamo politiku premijera Viktora Orbana i njegove vlade i kako je ona utjecala na mađarski narod. Postoji niz posljedica u obliku agresivnog ponašanja radi manipulacije informacijama i sustavnim demoraliziranjem imigranata. Dati ćemo nekoliko konkretnih primjera agresije za vrijeme migrantske krize u Mađarskoj. U raspravi dajemo osvrt na migrantsku krizu i kako je svaki oblik agresivnog ponašanja povezan s prethodno navedenim definicijama agresije i Haidtovim teorijama. N2 - This paper deals with the question of human aggression as a result of evolution and socialization. Two theories by Jonthan Haidt – how socialization and culture affects aggression and how political commitment affects aggression – will be the cornerstone of this work. In the initial part of the paper we have presented definitions of aggression by several well-known psychoanalysts, philosophers and ethologists. Their definitions gave us an insight into what aggression really is, why it comes up and in what situations it appears. Understanding the aggression and defining it from different aspects is important because human behaviour or aggression can be delivered in many different ways. It will give us more comprehension on why did Hungary close its borders and showed aggressive behaviors to immigrants that we have listened about in media. Furthermore we have defined evolutionary and sociological aspects of aggressive behaviors. Having in mind that human is a biological prior to social being, we need to understand what triggers it for aggressive behavior and how it manifests. What is there in our genes and how our ancestors affected today's version of human kind? On the other hand, the sociological aspect of aggression is presented and we are explaining why are some behaviors culturally and sociologically determined. Also, how can living in modern communities and national identity affect the mass behavior of a nation. Finally, we are giving a comprehensive insight into the European migration crisis with a focus on Hungary. We are explaining he policy of Viktor Orban and his government and how it has influenced the Hungarian nation. There are numerous consequences in the form of aggressive behaviors due to manipulation of information and systematic demoralization of immigrants. We are also giving some concrete examples of aggression during the crisis. In the debate part we are reviewing the migration crisis and how every form of aggressive behavior is associated with the above mentioned definitions of aggression and Haidt's theories. Y1 - 2019 ER - TY - JOUR A1 - Tabak, Krešimir A1 - Musić, Ivica T1 - Plemstvo duha u filozofiji Ericha Fromma [The Nobility of Spirit in the Philosophy of Erich Fromm] JF - Hum: časopis Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, Vol. 14, No. 21 (2019), pp. 61-79. [Online ISSN 2303-7431] [hrcak.srce.hr/file/335518] N2 - U intelektualnome diskursu 20. stoljeća umnost kao univerzalnu kategoriju umnogome je zamijenila njezina instrumentalna inačica. U spomenutome stoljeću prevladava distopijska misao koja u život suvremenoga čovjeka unosi nihilizam i apsurd. Univerzalne životne vrijednosti kao vezivno tkivo civilizacije, ideal koji je bio trajno prisutan u povijesti ljudskoga roda, u suvremenome dobu više nisu na istaknutome mjestu. Unatoč tim nepovoljnim okolnostima svojim stvaralaštvom pojedini filozofi odgovorit će na moderne izazove i pokazati postojanje vrijednosti bez kojih civilizacija ne može opstati. Značajnik koji je afirmativno promišljao o životu i tragao za alternativom postojećemu stanju bio je i Erich Fromm. U radu se njegov esencijalizam povezuje s naširoko poznatim i primjenjivanim pojmom >plemstvo duha<. Također se opisuje Frommova kritika kapitalizma i socijalizma kao neodgovarajućih društvenih sustava. Modernoj stvarnosti koja se drži svijetom bez alternative u radu se suprotstavlja Frommova vizija ideala ljudske prirode, odnosno tip karaktera kojemu će biti cilj rast i razvoj svih čovjekovih mogućnosti. Među najvrjednije ljudske mogućnosti ubrajaju se produktivno mišljenje i produktivna ljubav. Najviši oblik produktivnosti pripisuje se revolucionarnomu karakteru, odnosno životnoj orijentaciji koja se identificira s čovječanstvom, rabi univerzalna mjerila te gaji sklonost i ljubav za život. Na kraju se zaključuje kako se bez duhovne plemenitosti ne može održati ni vizija zreloga života. Y1 - 2019 ER - TY - JOUR A1 - Domjanović, Luka T1 - Frommov pojam spontanosti kao rješenje problema slobode kod Foucaulta [Fromms Begriff der Spontaneität als Lösung für Foucaults Problem der Freiheit] [La Notion de spontanéité de Fromm comme solution au problème de liberté de Foucault] [Fromm’s Notion of Spontaneity as a Solution to Foucault’s Problem of Freedom] JF - Synthesis philosophica, Vol 67 (No. 1, 2019), pp. 125-139. [Online ISSN 1848-2317] [hrcak.srce.hr/en/file/326761] [doi.org/10.21464/sp34109] N2 - U radu pokušavam primijeniti Frommov pojam spontanosti na Foucaultovu teoriju sustava represije. Ovom analogijom pokušava se iznova sagledati Foucaultov problem slobode, pomoću pojma koji Foucault uglavnom zanemaruje. Osnovna je teškoća takvog pristupa u različitim polazištima dvojice autora pri analizi uzroka ljudske podčinjenosti kroz povijest. Unatoč tome, članak će pokazati da je moguće pronaći točku konvergencije između Fromma i Foucaulta: oba autora opisuju svojevrsni bijeg pojedinca prema institucijama moći. Bilo da su te institucije formaliziranije ili rudimentarnije, raspršene ili centralizirane, zajednička im je osnova represija utemeljena na izbjegavanju bilo kakve spontanosti. N2 - In diesem Artikel versuche ich, Fromms Begriff der Spontaneität auf Foucaults Unterdrückungssystem anzuwenden. Er neigt, ein neues Licht auf das Problem der Freiheit bei Foucault zu werfen, indem+J161 er den Begriff verwendet, den Foucault weitgehend vernachlässigt. Schwierigkeiten bei einer solchen Anwendung ergeben sich aus dem Unterschied zwischen Fromms und Foucaults Ausgangspunkten bei der Analyse der Ursachen für menschliche Unterwerfung im Laufe der Geschichte. Nichtsdestotrotz haben die Autoren einen Punkt der Konvergenz: Sowohl Foucault als auch Fromm beschreiben eine Art der Flucht des Individuums zu den Institutionen der Macht. Unabhängig davon, ob diese Institutionen hoch formalisiert oder nicht, hochkomplex oder eher einfach, verstreut oder zentralisiert sind, stehen sie für Unterdrückung infolge mangelnder Spontaneität. N2 - Dans cet article, je tente d’appliquer la notion de spontanéité de Fromm au système répressif de Foucault. Par cette analogie, nous cherchons à éclairer de nouveau le problème de la liberté chez Foucault, en utilisant la notion que Foucault sous-estime largement. Les difficultés d’une telle application sont dues à la différence des points de départ de Fromm et de Foucault dans l’analyse des causes de la soumission humaine à travers l’histoire. Néanmoins, les deux auteurs ont un point de convergence: Foucault et Fromm décrivent tous deux un type de fuite de l’individu vers les institutions du pouvoir. Que ces institutions soient hautement formalisées ou non, très complexes ou plutôt simples, dispersées ou centralisées, elles désignent la répression en raison de leur manque de spontanéité. N2 - In this paper, I attempt to apply Fromm’s notion of spontaneity to Foucault’s system of repression. It tends to shed new light on Foucault’s problem of freedom, using the notion which Foucault largely underestimates. Difficulties of such an application arise because of differences in Fromm’s and Foucault’s starting points in analysing the causes of human submission throughout history. Nonetheless, there is a point of convergence: Foucault and Fromm both describe a type of individual’s escape towards the institutions of power. Whether these institutions are highly formalised or not, highly complex or rather simple, dispersed or centralised, they designate repression on account of their lack of spontaneity. Y1 - 2019 ER - TY - JOUR A1 - Domjanovic, Luka T1 - Fromm’s Notion of Spontaneity as a Solution to Foucault’s Problem of Freedom [Frommov pojam spontanosti kao rješenje problema slobode kod Foucaulta] [Fromms Begriff der Spontaneität als Lösung für Foucaults Problem der Freiheit] [La Notion de spontanéité de Fromm comme solution au problème de liberté de Foucault] JF - Synthesis Philosophica, Vol. 67, No. 1 (2019), pp. 125-139. [Online ISSN 1848-2317] [doi.org/10.21464/sp34109] N2 - In this paper, I attempt to apply Fromm’s notion of spontaneity to Foucault’s system of repression. It tends to shed new light on Foucault’s problem of freedom, using the notion which Foucault largely underestimates. Difficulties of such an application arise because of differences in Fromm’s and Foucault’s starting points in analysing the causes of human submission throughout history. Nonetheless, there is a point of convergence: Foucault and Fromm both describe a type of individual’s escape towards the institutions of power. Whether these institutions are highly formalised or not, highly complex or rather simple, dispersed or centralised, they designate repression on account of their lack of spontaneity. N2 - U radu pokušavam primijeniti Frommov pojam spontanosti na Foucaultovu teoriju sustava represije. Ovom analogijom pokušava se iznova sagledati Foucaultov problem slobode, pomoću pojma koji Foucault uglavnom zanemaruje. Osnovna je teškoća takvog pristupa u različitim polazištima dvojice autora pri analizi uzroka ljudske podčinjenosti kroz povijest. Unatoč tome, članak će pokazati da je moguće pronaći točku konvergencije između Fromma i Foucaulta: oba autora opisuju svojevrsni bijeg pojedinca prema institucijama moći. Bilo da su te institucije formaliziranije ili rudimentarnije, raspršene ili centralizirane, zajednička im je osnova represija utemeljena na izbjegavanju bilo kakve spontanosti. N2 - In diesem Artikel versuche ich, Fromms Begriff der Spontaneität auf Foucaults Unterdrückungssystem anzuwenden. Er neigt, ein neues Licht auf das Problem der Freiheit bei Foucault zu werfen, indem er den Begriff verwendet, den Foucault weitgehend vernachlässigt. Schwierigkeiten bei einer solchen Anwendung ergeben sich aus dem Unterschied zwischen Fromms und Foucaults Ausgangspunkten bei der Analyse der Ursachen für menschliche Unterwerfung im Laufe der Geschichte. Nichtsdestotrotz haben die Autoren einen Punkt der Konvergenz: Sowohl Foucault als auch Fromm beschreiben eine Art der Flucht des Individuums zu den Institutionen der Macht. Unabhängig davon, ob diese Institutionen hoch formalisiert oder nicht, hochkomplex oder eher einfach, verstreut oder zentralisiert sind, stehen sie für Unterdrückung infolge mangelnder Spontaneität. N2 - Dans cet article, je tente d’appliquer la notion de spontanéité de Fromm au système répressif de Foucault. Par cette analogie, nous cherchons à éclairer de nouveau le problème de la liberté chez Foucault, en utilisant la notion que Foucault sous-estime largement. Les difficultés d’une telle application sont dues à la différence des points de départ de Fromm et de Foucault dans l’analyse des causes de la soumission humaine à travers l’histoire. Néanmoins, les deux auteurs ont un point de convergence : Foucault et Fromm décrivent tous deux un type de fuite de l’individu vers les institutions du pouvoir. Que ces institutions soient hautement formalisées ou non, très complexes ou plutôt simples, dispersées ou centralisées, elles désignent la répression en raison de leur manque de spontanéité. Y1 - 2019 ER -