TY - JOUR A1 - Smolčić, Ivona T1 - Autoritet, obitelj i narcističko, sebstvo u pripovijetki Emilijan Lazarević [Authority, Familiy and Grandiose Self in the Short Story Emilijan Lazarević] [application of Fromm's theories to art] JF - Kanavelić, Vol. 4 (2018), pp. 39-54. [Online ISSN 2787-6047] [hrcak.srce.hr/file/376159] N2 - Rad, na temelju pripovijetke Emilijan Lazarević, autora Josipa Kozarca, propitkuje međusoban odnos između autoriteta u kontekstu patrijarhalne obiteljske zajednice i procesa formiranja sebstva. Obitelj u patrijarhatu imat će osobitu strukturu i regule, koje pojedinci trebaju usvojiti kako bi se formirali poželjni oblici ponašanja, s ciljem očuvanja zatvorenoga poretka. U pogledu toga relevantna je degradirana uloga ženskosti, pa se analiza referira i na rodnu problematiku unutar devetnaestostoljetnih društvenih normi. Princip odgoja ovdje postaje okosnicom rada jer je ovisan o položaju obitelji Lazarević u odnosu na ostale i težeće društvene skupine. Također, propitkuje se i problematika narcizma i to u kontekstu velebnoga sebstva i idealizirane roditeljske slike, što potječe od objekata sebstva odnosno roditelja i to u prededipskoj i edipskoj fazi razvoja ličnosti. N2 - This article uses the short story Emilijan Lazarević by Josip Kozarac to question the relationship among various authorities in the context of the patriarchal family and the process of self-formation. A patriarchal family has a special structure and rules that individuals need to adopt in order to form desirable forms of behaviour aiming to preserve the closed order of the community. In that regard, the degraded role of femininity is relevant, and therefore, this analysis also discusses gender issues within the 19th century social norms. The principle of upbringing is the cornerstone of this article because it is dependent on the position of the Lazarević family in relation to other social groups. This article also addresses the issues of narcissism in the context of a grandiose self and an idealized parental image, which originates from the objects of selfhood, that is parents, in the pre-oedipal and oedipal phases of personality development. Y1 - 2018 ER - TY - JOUR A1 - Smolčić, Ivona T1 - Prilog interpretaciji romana Đuka Begović sobzirom na teoriju odgoja Johna Lockea [A contribution to the interpretation of Đuka Begović’s novel with regard to John Locke’s theory of education] [application of Fromm's theories to art] JF - Kroatologija, Vol. 11, No. 1 (2020), pp. 29-41. [Online ISSN 1848-9117] [hrcak.srce.hr/file/360514] N2 - Hrvatski pisac modernizma Ivan Kozarac (1885. – 1910.) svoje je kratkotrajno djelovanje unutar književne produkcije obilježio romanom Đuka Begović (1910). Riječ je o jednome od kolosalnih djela svojega vremena, koje u fokus postavlja izdvojenoga pojedinca čija je autodestrukcija poimana simbolom slavonskoga mentaliteta s prijelaza stoljeća. Budući da subjektovo funkcioniranje započinje u njegovoj nominalnoj zajednici (obitelji), ona generira važan utjecaj na njegovo daljnje formiranje. Slavonska obitelj o kojoj Kozarac progovara je patrijarhalna, stoga je i odgoj u takvoj sredini specifičan. Engleski filozof i autor političke literature John Locke (1632. – 1704.), svoju je teoriju odgoja iznio u djelo pod naslovom Some thoughts concerning education (1693.). Ondje se dotiče nekih relevantnih stavki vezanih za sadržaj i provedbu odgoja koji za cilj ima stvoriti društvu korisne pojedince. S obzirom na Lockeovu osnovnu tezu kako je moralni razvitak djeteta isključiva odgovornost njegovih roditelja, djelo je moguće primijeniti na primjeru Kozarčeva romaneskog teksta. Ustaljena misao književne kritike bazirana na biološkim temeljima Đukine ličnosti tako se može sagledavati u relaciji s odgojnim modelom koji mu je za djetinjstva pružen. S obzirom na primjere određenih ponašanja koje zatiče u svojoj prvotnoj zajednici, kao i na cjelokupan utjecaj koji otac polučuje na njega, moguća je interpretacija romana u odgojnome ključu. N2 - Ivan Kozarac (1885 – 1910), is Croatian writer of modernism, and his most popular novel is Đuka Begović (1910). This is the one of colossally novels of its time. It provides a picture of an isolated individ- ual, which autodestruction symbols a picture of Slavonia’s mentality from the turn of the century. A functioning of a subject begins in his nominal community (family). It generates a important influence on his future forming. Kozarac’s novel is represents an patriarchal family. The upbringing in community as this one is specific. John Locke (1632 – 1704), English philosopher and writer of political literature, his philosophy of unbringing, represents in his work Some thoughts concerning education (1693). In this book, he speaks about some important thing about content and implementation of unbringing, which meaning is forming a socially useful members. Locke consides that parents are responsible for child’s delivery into adulthood. Literature considers that a charachter of Đuka Beogvić is based on biologism. But, it’s possible to watch him in relation to model of education, that his father gived to him in his childhood. Y1 - 2020 ER -