TY - JOUR A1 - Domjanovic, Luka T1 - Fromm’s Notion of Spontaneity as a Solution to Foucault’s Problem of Freedom [Frommov pojam spontanosti kao rješenje problema slobode kod Foucaulta] [Fromms Begriff der Spontaneität als Lösung für Foucaults Problem der Freiheit] [La Notion de spontanéité de Fromm comme solution au problème de liberté de Foucault] JF - Synthesis Philosophica, Vol. 67, No. 1 (2019), pp. 125-139. [Online ISSN 1848-2317] [doi.org/10.21464/sp34109] N2 - In this paper, I attempt to apply Fromm’s notion of spontaneity to Foucault’s system of repression. It tends to shed new light on Foucault’s problem of freedom, using the notion which Foucault largely underestimates. Difficulties of such an application arise because of differences in Fromm’s and Foucault’s starting points in analysing the causes of human submission throughout history. Nonetheless, there is a point of convergence: Foucault and Fromm both describe a type of individual’s escape towards the institutions of power. Whether these institutions are highly formalised or not, highly complex or rather simple, dispersed or centralised, they designate repression on account of their lack of spontaneity. N2 - U radu pokušavam primijeniti Frommov pojam spontanosti na Foucaultovu teoriju sustava represije. Ovom analogijom pokušava se iznova sagledati Foucaultov problem slobode, pomoću pojma koji Foucault uglavnom zanemaruje. Osnovna je teškoća takvog pristupa u različitim polazištima dvojice autora pri analizi uzroka ljudske podčinjenosti kroz povijest. Unatoč tome, članak će pokazati da je moguće pronaći točku konvergencije između Fromma i Foucaulta: oba autora opisuju svojevrsni bijeg pojedinca prema institucijama moći. Bilo da su te institucije formaliziranije ili rudimentarnije, raspršene ili centralizirane, zajednička im je osnova represija utemeljena na izbjegavanju bilo kakve spontanosti. N2 - In diesem Artikel versuche ich, Fromms Begriff der Spontaneität auf Foucaults Unterdrückungssystem anzuwenden. Er neigt, ein neues Licht auf das Problem der Freiheit bei Foucault zu werfen, indem er den Begriff verwendet, den Foucault weitgehend vernachlässigt. Schwierigkeiten bei einer solchen Anwendung ergeben sich aus dem Unterschied zwischen Fromms und Foucaults Ausgangspunkten bei der Analyse der Ursachen für menschliche Unterwerfung im Laufe der Geschichte. Nichtsdestotrotz haben die Autoren einen Punkt der Konvergenz: Sowohl Foucault als auch Fromm beschreiben eine Art der Flucht des Individuums zu den Institutionen der Macht. Unabhängig davon, ob diese Institutionen hoch formalisiert oder nicht, hochkomplex oder eher einfach, verstreut oder zentralisiert sind, stehen sie für Unterdrückung infolge mangelnder Spontaneität. N2 - Dans cet article, je tente d’appliquer la notion de spontanéité de Fromm au système répressif de Foucault. Par cette analogie, nous cherchons à éclairer de nouveau le problème de la liberté chez Foucault, en utilisant la notion que Foucault sous-estime largement. Les difficultés d’une telle application sont dues à la différence des points de départ de Fromm et de Foucault dans l’analyse des causes de la soumission humaine à travers l’histoire. Néanmoins, les deux auteurs ont un point de convergence : Foucault et Fromm décrivent tous deux un type de fuite de l’individu vers les institutions du pouvoir. Que ces institutions soient hautement formalisées ou non, très complexes ou plutôt simples, dispersées ou centralisées, elles désignent la répression en raison de leur manque de spontanéité. Y1 - 2019 ER - TY - JOUR A1 - Tabak, Krešimir A1 - Musić, Ivica T1 - Plemstvo duha u filozofiji Ericha Fromma [The Nobility of Spirit in the Philosophy of Erich Fromm] JF - Hum: časopis Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, Vol. 14, No. 21 (2019), pp. 61-79. [Online ISSN 2303-7431] [hrcak.srce.hr/file/335518] N2 - U intelektualnome diskursu 20. stoljeća umnost kao univerzalnu kategoriju umnogome je zamijenila njezina instrumentalna inačica. U spomenutome stoljeću prevladava distopijska misao koja u život suvremenoga čovjeka unosi nihilizam i apsurd. Univerzalne životne vrijednosti kao vezivno tkivo civilizacije, ideal koji je bio trajno prisutan u povijesti ljudskoga roda, u suvremenome dobu više nisu na istaknutome mjestu. Unatoč tim nepovoljnim okolnostima svojim stvaralaštvom pojedini filozofi odgovorit će na moderne izazove i pokazati postojanje vrijednosti bez kojih civilizacija ne može opstati. Značajnik koji je afirmativno promišljao o životu i tragao za alternativom postojećemu stanju bio je i Erich Fromm. U radu se njegov esencijalizam povezuje s naširoko poznatim i primjenjivanim pojmom >plemstvo duha<. Također se opisuje Frommova kritika kapitalizma i socijalizma kao neodgovarajućih društvenih sustava. Modernoj stvarnosti koja se drži svijetom bez alternative u radu se suprotstavlja Frommova vizija ideala ljudske prirode, odnosno tip karaktera kojemu će biti cilj rast i razvoj svih čovjekovih mogućnosti. Među najvrjednije ljudske mogućnosti ubrajaju se produktivno mišljenje i produktivna ljubav. Najviši oblik produktivnosti pripisuje se revolucionarnomu karakteru, odnosno životnoj orijentaciji koja se identificira s čovječanstvom, rabi univerzalna mjerila te gaji sklonost i ljubav za život. Na kraju se zaključuje kako se bez duhovne plemenitosti ne može održati ni vizija zreloga života. Y1 - 2019 ER -